Početkom 90-ih Plaščane je obuzeo 'déjà vu'/deža vi/fenomen kao da su već negdje doživjeli sve ono što su čelnici stranke HDZ, a naročito predsjednik stranke jasno i glasno govorili. U njihovom slučaju deža vi je bio rezultat gomilanja životnog iskustva predaka.

SAO Krajina, kroz bljesak, i oluju

Hronologija

_{(Izvor:Milan D. Vorkapić “Plaščanska dolina”)}

• 24.1.1990 – Tuđman izjavio: „NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“. Ovo je shvaćeno kao opasna prijetnja i upozorenje svima koji ne priznaju tekovine NDH, prvenstveno Srbima.
• 6. 5. 1990. – Održan drugi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Pobijedila stranka HDZ.
• 25.7.1990. – U Srbu održan skup predstavnika Srba iz svih dijelova Hrvatske na kojem je formiran Srpski sabor i Srpsko nacionalno vijeće na čelu s akademikom Jovanom Raškovićem.
• 30.9.1990. – Srpsko nacionalno vijeće, na osnovu rezultata plebiscita, proglasilo srpsku autonomiju.
• 21.12. 1990. – Srpsko nacionalno vijeće i Privremeno predsjedništvo Zajednica općina sjeverne Dalmacije i Like proglasilo Srpsku autonomnu oblast Krajina i usvojila statut SAO Krajine.
• 22. 12. 1990. – Hrvatski Sabor usvojio Ustav kojim je srpskom narodu u Hrvatskoj ukinut status ravnoprvnog naroda i proglašen nacionalnom manjinom, a Hrvatska proglašena „nacionalnom državom hrvatskog naroda“.
• 28.1.1991. – Martin Špegelj izjavio da Hrvatska odbija rasformiranje svojih paravojnih formacija što je naredilo Predsjedništvo SFRJ _{/*Martin Spegelj je bio od 1985. do 1989. komandant Pete (zagrebačke) vojne oblasti, a 1990. je postao hrvatski ministar odbrane. Kad je otpočeo rat u Hrvatskoj za zapovjednika Zbora narodne garde, popularne kao Zenge./}
• 28.2.1990.- U Plaškom održan zbor Srba. Pred velikim skupom uznemirenog srpskog naroda govorili Nikola Medaković i Miloš Vučetić. Poruka sa zbora je bila: „Nećemo šahovnicu na srpskoj glavi“. Odlučeno da se mjesna zajednica Plaški izvoji iz općine Ogulin i priključi SAO Krajini.
• 28.3.1991. – Srpsko nacionalno vijeće u Kninu donijelo odluku o odvajanju SAO Krajine od Republike Hrvatske.
• 31.3.1991. Specijalci MUP-a Hrvatske napali srpske položaje na Plitvicama. Na srpskoj strani poginuo Rajko Vukadinović, a na hrvatskoj Josip Jović. Ovaj napad se smatra početkom građanskog rata u republici Hrvatskoj. Istoga dana akademik Jovan Rašković govorio na skupu u Plaškom. Na saznanje o krvavom Uskrsu na Plitvicama, narod se uzbunio i postavio kontrolne punktove.
• 25. 6. 1991.- Hrvatska i Slovenija proglasile državnu nezavisnost.
• 1.7. 1991. – U Plaškom na sastanku rezervnih vojnih starješina izabran prvi štab Teritorijane odbrane. Za komandianta postavljen rezervni kapetan prve klase Nikola Dokmanović, a za načelnika štaba major Milan Boca.
• 22. 7. 1991. – Oružani sukob u Plaščanskoj dolini. Srbi ispalili pet minobacačkih granata na Josipdol, Hrvati odgovorili masovnim napadom koji je odbijen.
• 22.7.1991. – Stala sa radom tvornica „TSCIP“ „Simo Dimić“ u Plaškom.
• 5. 12. 1991. – Stjepan Mesić sa govornice hrvatskog Sabora izjavljuje: „Mislim da sam obavio zadatak; Jugoslavije više nema“._{/*Sabor Republike Hrvatske izabrao je Stjepana Mesića za hrvatskog člana predsjedništva SFRJ, a 1991. postaje i posljednji predsjednik predsjedništva SFR Jugoslavije. Godine 1992. postao je predsjednik Sabora Republike Hrvatske./}
• 19. 12. 1991. – Ustavotvorna skupština SAO Krajina u Kninu usvojila Ustav i proglasila republiku Srpsku Krajinu. Njen prvi predsjednik je Milan Babić.
• 28.6. 1992. – U Beogradu umro akademik Jovan Rašković.
• 23.1.1994.- Održan drugi krug izbora za predsjednika Krajine. Poslije silne medijske podrške iz Srbije republička izborna komisija proglasila pobjedu Milana Martića.
• 14.6.1994.- Američki ambasador Piter Galbrajt ponudio u Kninu Srbima ograničenu autonomiju, što je novo rukovodstvo odbilo.
• 30.1.1995. U Kninu borvili predstvnici Plana "Z-4"... Ovo je bila posljednja ponuda Srbima čije rukovodstvo nije znalo procijeniti dalekosežne posljedice takve nepromišljene odluke. Hazarderskim i drskim odbijanjem ovoga plana porušeni su svi napori međunarodne zajednice za kompromisno rješenje. Pogotovo je upitno ovo odbijanje ako se znalo da bi Hrvatska glatko odbila plan "Z-4" koji je bio za nju krajnje nepovoljan...Već sutradan Galbrajt nedvosmisleno izjavljuje: „Jasno je da međunarodna zajednica ne želi u Hrvatskoj kiparski sindrom“.
• 1.5.1995. – Hrvatska napala Zapadnu Slavoniju pod nazivom „Bljesak“. Počeo prvi srpski egzodus.
• 4.6. 1995. Počela hrvatska ofenziva na sektor Dinare.
• 4.8. 1995. – Ujutro, u pet sati Hrvatska napala Krajinu. Šifrirani naziv akcije bio je „Oluja“.
• 5.8. 1995. – U 12:30 sati hrvatske oružane snage bez borbe ušle u Knin.(kraj citata)

5. augusta 1995. godine gotovo cjelokupno stanovništvo Plaškog izbjeglo je pred vojnom akcijom hrvatske vojske poznatijom pod nazivom ˝Oluja˝.
U napuštene srpske kuće, odlukom državnih organa Republike Hrvatske, naseljeno je hrvatsko stanovništvo s područja Banja Luke i okolice.
Tokom vojne akcije ili kasnije sve su kuće opljačkane, oštećene, a neke i spaljene.
Vojna operacija “Oluja” (1995) kojom je Hrvatska zadobila svoju samostalnost istovremeno je i najveće etničko čišćenje u ratovima koji su vođeni u okviru razgradnje bivše Jugoslavije.
Primjetan je problem odnosa Hrvatske prema tom događaju: od toga da je ovo “povijesna simfonija” kojom se definitivno utemeljuje “tisućugodišnji hrvatski san”, do s druge strane nevolje da iz tog savršenstva stalno izbijaju krvavi tragovi zločina.