Free HTML5 by FreeHTMl5.co Plaški u Kraljevini Jugoslaviji

Plaški između dva velika rata

Ukidanje Vojne krajine

Kad su se 1881 godine oslobodili vojničke stege, kod ovih ljudi, u siromašnoj zemlji i sa malim sredstvima, ali koji su izdržljivi, uporni i sa težnjama za boljim životom, razvio se ekonomski pokret, kod Srba naročito izazivan i potpomagan poznatom organizacijom „Privrednika” u Zagrebu. Hiljadama njih se odalo raznim zanatima, trgovini i naprednijoj zemljoradnji. Duboka nacionalna svijest je počela sve više da ih obuzima. Zapaža se da se sve više interesuju za prilike i događaje u životu Srba. I pored stalnih pretnji oni su u sve većem broju stupali u redove srpske vojske.

Trbuhom za kruhom

S obzirom na inače veću populaciju i skromne izvore za život, nastavljeno je iseljavanje stanovištva iz ovih krajeva, ali znatno masovnije nego u prvoj polovini ovog stoljeća. Mijenjaju se i pravci emigracije. Emigracija kreće u zapadne industrijske zemlje, a još više u Ameriku.
amerikanciTrbuhom za kruhom, ljudi su neprekidno odlazili iz Plaškog.
Evo što je o Plaščanima koji su se u većem broju naselili u Kansas City zabilježio o. Aleksandar Bugarin, paroh crkve Sv Đorđa iz KC:
Srbi iz Plaškog i okoline (Tobolić, Zbjeg, Močila, Primišlje, Josipdol) naseljavali su se u Pittsbutgh, PA i okolini, gde su radili u rudnicima i żeljezarama. Bilo ih je i u gradu Lorane, Ohio a veći broj Plaščana naselio se u Kansas City-u.
Prvi Srbin u Kansas City-u je bio Stojan Stipanović i żena mu Ana.
Srbi su radili u klanicama, po kojima je Kansas City bio poznat krajem 19. i polovinom 20. veka, a tamo su i osnovali crkvu Sv.Đorđa koja i danas okuplja oko stotinjak njihovih potomaka.
Prvi predsednik crkve bio je Marko Trbojević rodom iz Jezera. Marko je došao u Ameriku 1903. a u Jezeru je imao ženu Milicu i dva sina. Milica i sin Sava su došli u Kanzas City 1908. a drugi sin Petar je ostao u Jezeru i došao u Kanzas tek 1959. gdje je i umro. Prva predsednica Kola Srpskih sestara u Kanzas C. bila je Sara Pavlica rođena Krajnović iz Počitelja u Lici. Pojci u Crkvi su bili Nikola Grba, Mane Počuča, Luka Uzelac, Petar Trbojević i Stevo Dokmanović. Srbi iz Kansas City uvek su bili vezani da staru domovinu pa su tako pomogli zidanje Sokolskog Doma u Plaškom.
1. i 2.septembra 2006.godine, na stogodišnjicu osnivanja crkve osveštana je nova Crkva Sv Đorđa u KC .

Lička pruga

prugaIzgradnjom Ličke pruge i njezinim otvorenjem za promet na čitavoj trasi,
od Ogulina preko Gospića i Gračaca do Knina, 25.7. 1925. bila je uspostavljena željeznička veza između Dalmacije i kontinentalne Hrvatske.
Zbog nepostojanja infrastrukturnih objekata na području oko predviđene trase Ličke pruge, najprije su se gradili stambeni objekti za zaposlene i radnike te uredske zgrade, dovozni putevi za dopremu materijala na gradilište, vodovod za opskrbu gradilišta vodom za piće, a tek potom pruga. Prije početka pružnih radova Društvo je otvorilo veliku pilanu u Vrhovinama te manje pilane u Plaškom, Rudopolju i Ličkom Lešću kako bi samo planiralo obradu drvene građe.
S obzirom na dobru organizaciju i detaljnu pripremu, gradnja pruge brzo je napredovala, pa je prvih 27 kilometara pruge od Ogulina do Plaškoga bilo u prometu već 14.10. 1914. godine.
Početak I. svjetskog rata u prvo vrijeme nije utjecao na dinamiku gradnje. No, početkom 1915. godine već se osjećao manjak radne snage, fizičkih radnika i stručnog tehničkog osoblja zbog sve šire mobilizacije.
Uz velike napore prvi rok je djelomično poštovan pa je dio pruge između Plaškog i Vrhovina do 12.6. 1918. bio osposobljen za ograničen promet, uglavnom za vojni prijevoz, a tek sporadično i u ograničenom opsegu za putnički promet. Radovi na ostalom dijelu pruge kasnili su jer nisu bili ostvareni ugovorom postavljeni zahtjevi – nije bilo dovoljno radnika, kasnila je isporuka materijala, nije bilo dosta teretnih automobila i benzina, gradilištu nije bilo isporučeno traženih 30 km kolosijeka.
Završetak Prvoga svjetskog rata donio je niz negativnih okolnosti za nastavak gradnje Ličke pruge. Budući da je u ratu Austro-Ugarska Monarhija pretrpjela vojni poraz, ali i raspad dotadašnjeg državno-pravog uređenja, gradilište Ličke pruge je zbog šikaniranja domaćih ljudi, masovno napuštalo stručno osoblje mađarske narodnosti. Zbog pomanjkanja stručnog osoblja, ali i ostalih struktura zaposlenika, gradnja se nije mogla nastaviti ni u najmanjem opsegu.
U doba formiranja nove organizacije na Ličkoj pruzi bila je dovršena dionica od Ogulina do Plaškoga, dok je nastavak pruge do Vrhovina, iako službeno pušten u promet još sredinom 1918. godine, imao dosta nedostataka. Zato su bili potrebni dodatni manji radovi, pogotovo u stanicama Lička Jesenica, Javornik i Rudopolje.(Izvor:www.cro-eu.com)

stanicaIzgradnja ličkog željezničkog pravca pomogla je uvelike razvoju Plaškog.
Iako su se puni efekti ove pruge počeli osjećati tek nakon njezina potpunog završetka 20-tih, do Plaškog je ona došla već 1906. godine učinivši ga tako vrlo pogodnim za koncentraciju stanovništva iz okoline, privučenih željeznicom i zaposlenjima koje je ona nudila.
(Izvor:D. Damjanović - Saborna crkva Vavedenja Presvete Bogorodice u Plaškom)

Plaški je u periodu prije 2. svjetskog rata bio značajan u pilanarskoj obradi drveta. Otvaranjem "Ličke pruge" stvorili su se uslovi za korištenje ogromnog šumskog fonda. Na sječi, vuči , prijevozu i preradi drveta bilo je stalno zaposleno oko 1200 radnika. Tom broju se mogu dodati i povremeni radnici (seljaci) koji su vršili usluge "Jugo-šumi" svojim zapregama (konjskim ili volovskim), kada su bili slobodni od poljoprivrednih radova (kirijaši). Svaki dan su iz šume tri kompozicije uskotračne šeljeznice dovozile trupce na stovarište veoma moderne pilane, locirane pored željeznicke pruge. Dnevno se formirala puna željeznička kompozicija piljene građe, koja je odlazila za izvoz (uglavnom brodovima za Veliku Britaniju). Plaški je u tom periodu vrvio od života. Razvijalo se zanatstvo, trgovina, ugostiteljstvo, stočarstvo.

Varošica Plaški

Kao varošica, odnosno administrativni i trgovački centar, Plaški se počeo razvijati krajem 19. i u prvoj polovini 20. vijeka. Osim podizanja stambenih i trgovačkih objekata, razvoj varošice čine i zgrade javne i poslovne namjene i objekti za javnu upotrebu izgrađeni u tom periodu: općina, ambulanta, apoteka, poštanski ured, željeznička stanica, škola, Sokolski dom, pilane, mlinovi, trgovine, kameni most na rijeci Dretulji.
Danas se u centru Plaškog, osim Saborne crkve koja više od 250 godina dominira ovim prostorom, ističu samo dvije zgrade nastale u tom periodu: stari Sokolski dom - današnji dom kulture i kamena zgrada Učione. Obadvije zgrade su izložene propadanju, jer nisu dio prоstоrne kulturnо-istоriјske cjеline starog Plaškog, pa tako nisu pod zaštitom države.

Plaški je u vrijeme između dva rata istovremeno varošica, ali i seosko naselje. O tome svjedoče i dvije osnovne grupe starih kuća koje preovladavaju, a to su varoške i seoske kuće.
mesarVaroške su kuće uglavnom predstavljale domove trgovaca i zanatlija.
Karakterišu ih poslovni prostor u prizemlju i tri do četiri stambene prostorije na spratu.
kucacentarPrizemne zidanice u centru Plaškog su uglavnom stambene kuće.

kucazlatarNajveća zidana stambena kuća bila je ona Milana N. Zlatara.

kucagrbice Tradicionalna seoska kuća je dvoprostorna brvnašica nad kamenom zidanim podrumom ispod dijela, ili ispod cijele kuće. U kuću se ulazilo preko nekoliko kamenih stepenica-štiga u kuhinju. Druga je kućna prostorija soba slične veličine. Nasuprot glavnim ulaznim vratima u kuhinji su još jedna vrata kroz koja se izlazi na ganjak, zabat dograđen uz kuću, čija dogradnja ujedno štiti zid kuće od močenja i hladnoće. Iza kuće po dubini dvorišta su gospodarske zgrade: svinjac, kokošinjac...koje završavaju štalom i sjenikom pod šajerom. Iza njih su vrt, voćnjak, polje.
Ovaj, osnovni tip plaščanske seoske kuće imao je i svoje varijacije.
kucavera Bilo je prizemnica, katnica, drvenih i kamenih kuća.

kucaburetici Dvoprostorna drvena kuća je vremenom dobila i treću prostoriju. Uz hrastovinu koje je bilo malo, koristilo se bukovo i jasenovo drva, kao i crnogorica. Drvene je stijenke trebalo štititi od močenja, pa se u tu svrhu izbacuju strehe, a drveni zidovi svake godine obijeljuju vapnenim mlijekom.
Graditeljski skromne, ali ljepotom i duhom bogate stare kuće Plaščanske doline danas su rijetko sačuvane. Ovi objekti tradicionalne arhitekture su propali ili u lošem stanju i rijetko se obnavljaju.

  • Općina
  • Štedionica
  • Poštanska služba
  • Ambulanta i apoteka
  • Škole
  • Zemljoradnička zadruga
  • Srpsko sokolsko društvo
  • Sportski klubovi
  • Dobrovoljno vatrogasno društvo
  • Streljačka družina

Općina Plaški

opcinaOpćina je bila je smještena u zgradi, koja se nalazila ispod sadašnje zdravstvene stanice. U periodu 1930. do 1940. godine općinski bilježnik bio je Milan N. Zlatar. Općina je imala i svoje pandure od kojih je najpoznatiji bio Svetozar Radmanović. Između ostalih dužnosti zadatak pandura je bio da nedjeljom pročita zapovijesti općinskih vlasti.

Srpska štedionica

1905. godine osniva se novčani zavod pod nazivom Srpska štedionica, koja je za cilj imala da prima uštede i putem kredita pritiče u pomoć svakome kome je to potrebno.
Predsjednik: Kraguljac, Gavrilo Jakšić, Danilo Mandić, Spase Uzelac;
Knigovođa: Vaso Vukas, Stevan Kosanović;
Posljedni predsjednik pred Drugi svjetski rat bio je Đuro Kosanović

Poštanska služba

postaPlaški kao središte Gornjokarlovačke eparhije, bogoslovije, škola i drugih institucija imao je razvijen poštanski saobraćaj još od vremena Austrougarske. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije pošta je bila smještena u bilježnikovoj kući (Milan Zlatar) u centru Plaškog. Osim poštanskih poslova na usluzi je bio telefon i telegraf. Poštanske pošiljke dovozio je na i sa željezničke stanice Mane Dokmanović.

Zdravstvena služba

ambulantaPo završetku Velikog rata na području Plaščanske doline nije bilo doktora. Tek 30.ih godina prošlog stoljeća u ambulanti koja je bila na brdu iznad Sokolskog doma radi dr Božo Milutinović. Uz ambulantu je postojala i apoteka koju je držala i vodila apotekarica Vorgić.

Škola

skolaNovi Zakon o narodnim školama donešen je1929. godine i vrijedio je za cijelo područje tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Zakonom je uvedena osmogodišnja osnovna školska obveza koja se trebala ostvariti besplatno putem „narodnih škola“. Pojam „narodna škola“ obuhvaćao je četverogodišnju „osnovnu školu“ i četiri razreda više narodne. Obaveza se nije striktno provodila, pa su mnoga djeca, pogotovo na selima, prekidala školovanje već u drugom ili trećem razredu, i to pretežno zbog teških materijalnih prilika.
Prvi učitelji narodne škole u Plaškom bili su Jovan Pejaković, Jovo Prica, Georgije Počuča.

Mješovita građanska škola poljoprivrednog smijera “Nikola Tesla” osnovana je 1921. godine i bila smještena u prizemlju osnovne škole.
U godišnjem izvješaju škole 1939-1940. godine zabilježeno je:
Upisano ukupno 163 učenika, 117 učenika i 46 učenica, od toga 140 pravoslavnih, 15 rimokatolika i 1 pripadnik baptističke crkve.
Nastavnički kadar:
Vaupotić Franjo v.d. upravnik škole;
Vaupotić Georgina – hrvatski ili srpski jezik, istorija i geografija;
Spalatin Marija – račun, fizika i geometrija;
Nikoliš Mileva – prirodopis, hemija i geografija;
Stojanović Đuro – nastavnik pravoslavne veronauke;
Vladović Šime – nastavnik rimokatoličke veronauke;
Pored navedenih predmeta učenici su još učili: poljoprivredu, mušku i žensku gimnastiku, nemački jezik, higiijenu, građansko pravo, crtanje, knjigovodstvo, domaćinstvo i krasopis.
Pošto škola nije imala fiskulturnu salu učenici su učestvovali u sokolskim priredbama.
O zdravlju učenika brinuo je dr Branko Živanović.

Državna građanska škola počela je radom 1921. godine, a troškovi škole išli su na teret općinskog zastupništva u Plaškom.
Prvi upravnik bio je Milorad Krzmić, zatim Mile Smoljanović, Katica Lastavica, Stevan Krec, Petar Mihailović, Vida Kostić i Franjo Vaupotić.
1932-1933. godine nastavnici su:
Štivić Imbro – srpski jezik, istorija, zemljopis, njemački, krasopis;
Mihelić Ruža – matematika, geometrija, crtanje, prostoručno crtanje;
Forcan Leposava - ženski ručni rad;
Prota Milan Dokmanović – veronauka;
Dr Božo Milutinović – higijena;

Zemljoradnička zadruga

Zemljoradniča zadruga između dva rata brojala je 70 članova. Bila je vrlo začajna za poljoprivrednike jer su preko nje mogli prodati višak svojih poljoprivrednih proizvoda i davala kredite poljoprivrednicima koje su oni vraćali ili proizvodima ili novcem od prodaje. Na čelu zadruge bio je Mane Šušnjar.

Srpsko sokolsko društvo

domProsveta, kultura, sport i zabava – to je ono što je nudio Sokolski pokret. Izgradnjom Sokolskog doma tridesetih godina, mladi Plaščani su dobili sportski centar u svojoj varošici. Gradnju doma pomogli su Plaščani iseljeni u Kansas City. Sokolski dom u Plaškom 1936. godine izgradio je Miroslav Šinkovac, a osveštao mitropolit Dositej i dobio je ime kralja Aleksandra I Karađorđevića. Osvećenju su prisustvovali: brigadni general Božidar Putniković, izaslanik Kralja Petra II Karađorđevića, dr Đuro Ribar, izaslanik bana Savske banovine, prof. Marko Sabljić, izaslanik Saveza sokola Kraljevine Jugoslavije koji je bio i starješina Sokolske župe Karlovac. Starješina doma bio je Gajo Grba. (Izvor: Bogdan M Zlatar 'Plaščanska dolina kroz vekove')

  • Lokalni časopis
  • Plantaža
  • Legat Savice Kosanovića

Lokalni časopis "Ćaba"

cabaU Plaškom je u periodu između dva rata izlazio časopis "Ćaba".
Iz tog časopisa do danas je sačuvana samo jedna pjesma "Bajina ženidba" objavljena u časopisu "Ćaba" 1936. godine. Sastavljači: Zezanović i drug (Opravdano se sumnja da su autori M.Jovetić-Majkin i M. Kosanović-Tešin )

Plantaža

japagaLokalitet Japaga stari Plaščani su zvali Plantaža.
Na zaravni brdašca koje se spušta prema najljepšim meandrima gornjeg toka rijeke Dretulje nekada je bila velika plantaža voća. Drveće je posječeno u godinama talijanske okupacije, a ogoljeno brdo kasnije se prozvalo Japaga.
Japaga je inače površinski krški oblik - jamasto udubljenje kojemu se vidi dno, a strmih je ili okomitih strana.
Iz Japage se u velikim količinama odvozio pijesak i građevinski kamen za izgradnju posljeratnog Paškog, a krajem 20. vijeka Japaga se koristila kao veliko odlagalište otpada.
Općina Plaški je 2003. godine dala koncesiju na otvaranje kamenoloma "Japaga" firmi Magaing d.o.o. Zagreb na površini od 11,44 ha, ali ova "fikus" firma nije nikada ispunila uvjete koncesije, pa se nakon isteka roka nova koncesija nije izdavala.
Prostornim planom od 2006. godine planirana je sanacija lokaliteta Japaga, koja do danas nije urađena.

Legat Save Kosanovića, sestrića Nikole Tesle

Legat je ostavština prote Nikoladina Kosanovića

Sava (Savica) Kosanović, rođen u Plaškom 1894. godine, kao najmlađi od četiri preživjela sina Nikole (Nikoladina) Kosanovića i Marice, najmlađe sestre Nikole Tesle, poklonio je ostavštinu u Plaškom sa željom da se na porodičnom imanju Nikoladina Kosanovića izgradi škola.
Legat Savice Kosanovića u novoj Jugoslaviji podijeljen je na građevinske parcele ne poštujući volju legatora.
legatImanje prote Nikoladina Kosanovića, rođenog 1862. godine u Plaškom,
prostiralo se na mjestu današnje plaščanske knjižnice i igraonice za djecu, niže plovanije i katoličke crkve. Prota Nikola Kosanović je bio administrator Eparhije plaščanske do 1894.godine, a imao je petoricu braće:Jovo, Svetozar, Sava, Đuro i Stevo. O đeverima između ostalog piše Marica Kosanović bratu Nikoli Tesli na Zadušnice 1882. godine. Poznato je da se Tesla dopisivao i posjećivao porodicu prote Nikole Kosanovića u Plaškom.
Sava, Savica Kosanović -diplomata i političar. U vrijeme službovanja u Americi sakupio je ličnu zaostavštinu svog ujaka Nikole Tesle i prenio u Jugoslaviju. Od tog materijala formiran je muzej Nikole Tesle u Beogradu.

Nikola Tesla i Plaški
legat

Jedina poveznice Nikole Tesle s mjestom Plaški danas je tabla u centru Plaškog,Tesla HotSpot- dio virtuelne turističke rute Cro Tesla Tour. CRO Tesla Tour je projekt turističke povezanosti Hrvatske i Tesle, virtuelna mapa sa pričama o destinacijama vezanim uz Teslu. Kakvu li će priču Plaški ispričati o sebi, svojoj baštini i Teslinim tragovima u njemu nije teško naslutiti. Plaški ne pozna ili ne prizna svoje poveznice sa Teslom, pa imenom ovog velikana nije ukrasio niti jednu ulicu, trg, zgradu ili ustanovu. Ime "Nikola Tesla" jedino krasi staro montažno naselje od desetak kućica, izgrađeno 60ih godina prošlog vijeka, a danas poznato po tome što jedino u Plaškom nema uličnu rasvjetu